Prvostupanjskom presudom optuženi D. Š. je proglašen krivim jer je 11. listopada 2011. u Zagrebu, u stanu od D. Ć., izbo ju džepnim nožićem zadavši joj trideset i jednu ubodnu i jednu reznu ranu u predjelu glave, vrata, trupa i prsa te je D. Ć. preminula od zadobivenih ozljeda, a on je potom iz stana otuđio razne predmete. Ujedno, optuženi D. Š. je proglašen krivim za nedozvoljeno posjedovanje tableta sa psihotropnim sastojcima.
Navedenom presudom je optuženi D. Š. u odnosu na kazneno djelo teškog ubojstva osuđen na kaznu zatvora u trajanju od četrnaest godina, dok je za kazneno djelo iz članka 173. st. 2. KZ-a osuđen na kaznu zatvora od šest mjeseci te mu je ujedno opozvana uvjetna osuda izrečena u presudi Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 21. prosinca 2010. i određeno izvršenje kazne zatvora od 10 mjeseci, pa je okrivljenik osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 15 godina.
Povodom žalbe državnog odvjetnika i optuženog D. Š. protiv prvostupanjske presude, Vrhovni sud Republike Hrvatske je donio presudu kojom je usvojio žalbu ovog državnog odvjetništva i preinačio prvostupanjsku presudu u odluci o kaznenim sankcijama na način da je optuženom D. Š. za kazneno djelo teškog ubojstva utvrdio kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od dvadeset godina te mu je uzeta kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci iz uvjetne osude, pa je osuđen na jedinstvenu kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od dvadeset godina.
Protiv navedene presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske podnijeta je žalba zbog odluke o kazni budući da ocjenjujemo kako sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio otegotne okolnosti. Stoga je predloženo da Vrhovni sud u trećestupanjskom postupku preinači pobijanu presudu u pogledu odluke o kazni te da optuženiku D. Š. izrekne kaznu zatvora u duljem trajanju.