Optuženik je proglašen krivim da je od veljače 1997. do 26. svibnja 1998. kao časnik u Zapovjedništvu južnog bojišta faktički raspoređen za obnašanje dužnosti pri Kabinetu ministra u Ministarstvu obrane Republike Hrvatske, te od 26. svibnja 1998. do 26. listopada 1999. u svojstvu pomoćnika ministra obrane u Zagrebu; postupajući protivno imovinskim interesima Ministarstva obrane RH; neovlašteno omogućavao nogometnim klubovima NK Croatia, Zmijavci, Redarstvenik, Mostar, Bojovnik, Čitluk, Stolac, Brotnjo, Čitluk, Tomislav, Tomislavgrad i Hrvatski dragovoljac Zagreb, korištenje ugostiteljskih usluga u hotelima i restoranima u vlasništvu ministarstva bez naknade, a na teret tog ministarstva. Nakon što su računi ugostiteljskih objekata zaprimljeni u ministarstvu, umjesto da su dostavljeni na naplatu klubovima, optuženik je naložio Upravi za gospodarenje nekretninama knjiženje tih računa na trošak poslovanja ove Uprave, čime su odobreni troškovi klubova u ukupnom iznosu od 198.793,70 kuna, a 26. listopada 1999. je potpisao i ovjerio sporazum o općem oprostu dugova između Ministarstva obrane RH i NK Hrvatski dragovoljac. Njime je ukupno dugovanje ovog nogometnog kluba od 3,039.472,73 kuna otpisano na teret ministarstva. Na opisani način je navedenim nogometnim klubovima pribavio protupravnu imovinsku korist u ukupnom iznosu od 3,238.266,43 kuna za koji je oštetio Republiku Hrvatsku.
U žalbi se ističe kako ovo državno odvjetništvo smatra kaznu preblagom i neodgovarajućom težini kaznenog djela imajući u vidu da se radi o raspolaganju državnim novcem kao i visinu štete, te je predloženo da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači pobijanu presudu u ovoj točki i optuženiku izrekne bezuvjetnu kaznu zatvora u duljem trajanju.

U točki 2 pobijane presude sud je optuženika oslobodio optužbe za počinjenje kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 337. st. 4. KZ/97, odnosno da bi od 16. ožujka 1998. do 26. svibnja 1998. kao časnik u Zapovjedništvu južnog bojišta faktično raspoređen za obnašanje dužnosti pri Kabinetu ministra u Ministarstvu obrane Republike Hrvatske, te od 26. svibnja 1998. do 30. prosinca 1999. u svojstvu pomoćnika ministra obrane; u nakani, a na štetu Republike Hrvatske, pribavljanja znatne nepripadne imovinske koristi pripadnicima tzv. 66. pukovnije za izgradnju cesta; u više navrata podređenima izdavao zapovijedi za snabdijevanje pripadnika tzv. 66. pukovnije za izgradnju cesta, iako svjestan da te osobe nisu bili pripadnici oružanih snaga Republike Hrvatske niti Ministarstva obrane Republike Hrvatske stoga nisu imale pravo na takvo snabdijevanje. Optuženik je potpisivao zahtjevnice kojima su isporučene veće količine raznih cigareta, kave, šećera i PVC čaša ukupne vrijednosti 2,387.651,40 kuna, čime je obvezao Ministarstvo obrane RH da izdanu robu prikaže kao trošak poslovanja. Na opisani način optuženik je navedenima pribavio nepripadnu korist u iznosu od 2,387.651,40 kuna za koji je oštetio Republiku Hrvatsku.
Žalba je izjavljena zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s obzirom da ovo državno odvjetništvo smatra kako je sud pogrešno zaključio da je optuženik kao pomoćnik ministra obrane i kao časnik u Zapovjedništvu južnog bojišta faktično raspoređen za obnašanje dužnosti pri Kabinetu ministra u Ministarstvu obrane RH bio ovlašten pružati logističku potporu 66. pukovniji unatoč činjenici što nije bila u Ustroju Oružanih snaga Republike Hrvatske. Stoga je u žalbi predloženo da se pobijana presuda u odnosu na oslobađajući dio ukine.