Prvostupanjska presuda preinačena je u dijelu odluke o troškovima postupka povodom žalbe ovog državnog odvjetništva, te je tuženiku naloženo da tužitelju Republici Hrvatskoj nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.404.500,00 kuna.
Tako je nakon dugogodišnjeg sudskog postupka država ishodila odluku na temelju koje će se zatražiti provedba upisa uknjižbe prava vlasništva Republike Hrvatske u zemljišnoj knjizi na nekretninama na kojima je tuženik nezakonito ishodio upis prava vlasništva. U odnosu na sporan upis tuženika kao vlasnika nekretnina vođen je i kazneni postupak protiv više osoba u kojem je u odnosu na jednog okrivljenika donesena pravomoćna kaznena osuđujuća presuda zbog počinjenog kaznenog djela protiv službene dužnosti zlouporabom položaja i ovlasti iz čl. 291. Kaznenog zakona. 
Zahtjev države za utvrđenjem prava vlasništva temeljio se na činjenici da nekretnine koje su bile predmet sudskog postupka nisu nikad bile unesene u vrijednost društvenog kapitala ranijeg društvenog poduzeća, slijedom čega su predmetne nekretnine ex lege vlasništvo države jer je procjena vrijednosti nekretnine u društveni kapital nužna pretpostavka bez koje nema mogućnosti stjecanja prava vlasništva, a isprave na koje se tuženik tijekom postupka pozivao kao osnovom stjecanja vlasništva nemaju pravnih učinaka u odnosu na državu kao vlasnika nekretnina. Tako je sud prihvatio sve argumente državnog odvjetništva, a sve prigovore i tvrdnje tuženika ocijenio neosnovanima.