Podsjetimo, Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu je podiglo optužnicu protiv četvero hrvatskih državljana D. F. (1959.), D. P. (1965.), V. Z. (1960.) i A. M. (1972.)  zbog kaznenih djela zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 337. st. 1., 3. i 4., poticanja na zlouporabu položaja i ovlasti iz čl. 337. st. 1. 3. i 4. u svezi čl. 37. KZ-a, krivotvorenja službene isprave iz čl. 312. st. 1. i 2. KZ-a i poticanja na krivotvorenje službene isprave. 

Okrivljenike se tereti da su 16. srpnja 2008. u Zagrebu, prvookrivljeni u svojstvu  ravnatelja jednog zavoda, na inicijativu i prethodno traženje drugookrivljenog D. P., u nakani da drugookrivljeniku omogući nepripadnu pogodnost korištenja luksuznog automobila na teret proračunskih stavki tog zavoda, za potrebe drugookrivljenika sklopio Ugovor o poslovnom najmu osobnog automobila VW Touareg V6 automatic, sa vrijednošću najma od 68.080,06 eura bez PDV-a na dvije godine, s klauzulom da se u slučaju prijevremenog raskida plaća izvanredna naknada.
Potom je drugookrivljeni D. P., znajući da njemu kao dužnosniku niti prvookrivljeniku kao ravnatelju upravne organizacije, mogućnost nabave i korištenja takvog automobila na teret sredstava državnog proračuna ne pripada, isti preuzeo i koristio od 16. srpnja 2008. do 13. srpnja 2009. kad je prvookrivljenik zatražio prijevremeni prekid Ugovora o poslovnom najmu te na ime najamnine i naknade za prijevremeni raskid navedenom trgovačkom društvu naredio isplatu iz sredstava zavoda u iznosu od 449.622,10 kuna. Ujedno, prvookrivljeni D. F. je naložio kupnju četiri automobilske gume za navedeni automobil za iznos od 6.832,10 kuna, te je tako oštetio proračun Republike Hrvatske za ukupan iznos od 456.454,10 kuna.

Prvookrivljenika se tereti da je, kako bi prikrio gornje radnje, plaćanje troškova za navedeno vozilo prikazao kao plaćanje prijevoda dokumentacije za zavod, a trećeokrivljenu voditeljicu računovodstva u jednom trgovačkom društvu se tereti da je na  traženje četvrtookrivljenice kao pomoćnice ravnatelja navedenog zavoda, provela takva plaćanja, iako je znala da takve usluge nisu isporučene zavodu već da se na taj način  prikriva isplata dugovanih iznosa po Ugovoru o poslovnom najmu vozila.

U rješenju Vrhovnog suda RH se navodi da iz opisa radnji naznake koristi pribavljene kaznenim djelom jasno proizlazi da je predmet optužbe pribavljanje neimovinske koristi upravo okrivljenom D. P. a ne državnom tijelu u kojem je bio zaposlen, kako to pogrešno zaključuje sud i u kojem bi slučaju, po mišljenju  prvostupanjskog suda, bilo potrebno primijeniti novi Kazneni zakon tj. KZ/2011, kao blaži zakon, odnosno valjalo zaključiti da ne postoji pravni kontinuitet između kaznenog djela iz članka 337. stavak 4. KZ/97. i novog kaznenog djela iz članka 291. stavka 2. KZ/11.