Pobijanom presudom Županijski sud u Zagrebu je proglasio krivima prvookrivljenog D. Ž. (1983.) zbog počinjenja dva kaznena djela teškog ubojstva iz čl. 91. st. 1. toč. 4. Kaznenog zakona, kaznenog djela dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz čl. 263. st. 3. KZ-a i kaznenog djela razbojništva iz čl. 218. st. 2. KZ-a te mu je izrekao jedinstvenu kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od četrdeset godina; drugookrivljenog I. B. (1976.) zbog počinjenja pet kaznenih djela razbojništva iz čl. 218. st. 2. KZ-a te kaznenog djela oduzimanja tuđe pokretne stvari iz čl. 221. st. 1. KZ-a te mu je izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od deset godina, i trećeokrivljenog A. R. (1969.) za kazneno djelo razbojništva iz čl. 218. st. 2. KZ-a te mu izrekao kaznu zatvora u trajanju od pet godina, a temeljem čl. 69. st. 1. Kaznenog zakona opozvao mu je uvjetne osude s utvrđenim kaznama zatvora u trajanju od pet mjeseci, od osam mjeseci i od deset mjeseci i izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od šest godina.
Županijski sud u Zagrebu je proglasio krivim četvrtookrivljenog I. Š. (1964.) za počinjenje kaznenih djela razbojništva iz čl. 218. st. 2. i dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom čl. 263. st. 3. KZ-a te mu izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od deset godina; a petookrivljenog I. T. (1983.) za kazneno djelo razbojništva iz čl. 218. st. 2. KZ-a te ga osudio na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine, sedmookrivljenog D. E. (1975.) za kaznena djela razbojništva iz čl. 218. st. 2. KZ-a te mu izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od šest godina. Isti je sud proglasio krivim osmookrivljenog J. T. (1963.) za kaznena djela razbojništva iz čl. 218. st. 2. KZ-a te ga osudio na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i šest mjeseci, i devetookrivljenog F. I. (1976.) za kaznena djela razbojništva iz čl. 218. st. 2. i kaznena djela oduzimanja tuđe pokretne stvari iz čl. 221. st. 1. KZ-a te mu izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od osam godina, a desetookrivljenog M. P. (1971.) za kazneno djelo razbojništva iz čl. 218. st. 2. KZ-a osudivši ga na kaznu zatvora u trajanju od pet godina.
Navedenom presudom, Županijski sud u Zagrebu je šestookrivljenog D. B. (1973.) oslobodio optužbe da bi počinio kazneno djelo pomaganja u razbojništvu iz čl. 218. st. 2. u vezi čl. 38. KZ-a, a jedanaestookrivljenog K. B. (1971.) oslobodio optužbe da bi počinio kazneno djelo prikrivanja protuzakonito dobivenog novca iz čl. 279. st. 1. KZ-a.
Protiv pobijane presude je uložena žalba zbog povrede Kaznenog zakona u odnosu na devetookrivljenog F. I. za kaznena djela iz točke 2., 3., 5. i 6. pobijane presude jer smatramo da je sud u kaznenim djelima razbojništava iz tih točaka pobijane presude radnje devetookrivljenika pogrešno pravno označio kao pomaganje u predmetnim kaznenim djelima iako se radi o supočiniteljstvu.
Žalba je uložena i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na oslobađajući dio presude glede šestookrivljenog D. B. za kazneno djelo pod točkom 1. pobijane presude i jedanaestookrivljenog K. B. za kazneno djelo pod točkom 7. pobijane presude, jer, suprotno stajalištu suda, smatramo da je dokazima provedenim tijekom predmetnog postupka dokazano da su šestookrivljeni D. B. i jedanaestookrivljeni K. B. počinili terećena kaznena djela.
Ujedno, žalba je uložena i zbog odluke o sankcijama u odnosu na prvookrivljenog D. Ž., trećeokrivljenog A. R., četvrtookrivljenog I. Š., petookrivljenog I. T., sedmookrivljenog D. E., osmookrivljenog J. T., devetookrivljenog F. I. i desetookrivljenog M. P. jer smatramo da sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio značaj otegotnih okolnosti na strani svakog od navedenih okrivljenika dok je precijenio značaj olakotnih okolnosti te se tek izricanjem kazni zatvora u duljem trajanju može ostvariti svrha izricanja kaznenopravne sankcije u odnosu na navedene okrivljenike.