Predmet spora odnosio se na zahtjev tužitelja da mu se isplati naknada tržišne vrijednosti nekretnina (47,763.277,77 kuna) za koje je tužitelj tvrdio da su bile njegovo ranije vlasništvo odnosno vlasništvo njegovih navodnih prednika, a koje su navodno uzurpirane na temelju Uredbe Vlade Republike Hrvatske o zabrani raspolaganja nekretnina na teritoriju Republike Hrvatske od Glavne filijale JUGOBANKE d.d. Beograd u Rijeci.
Odgovornost države tužitelj je obrazlagao činjenicom da je Republika Hrvatska ratifikacijom Ugovora o pitanjima sukcesije zagarantirala zaštitu i povrat navodno uzurpiranih nekretnina, odnosno pravo na naknadu štete temeljeći to potraživanje na Aneksu G Ugovora o pitanjima sukcesije.

Prvostupanjski i drugostupanjski sud prihvatili su stavove državnog odvjetništva da Ugovor o pitanjima sukcesije sadrži samo načela za čiju primjenu bi trebalo sklopiti dodatne ugovore, a da takve ugovore Republika Hrvatska s Republikom Srbijom nije sklopila odnosno da odredbe Aneksa G Ugovora o pitanjima sukcesije nije moguće neposredno primijeniti odnosno da nema mogućnosti direktnog vraćanja imovine ili obeštećenja u odnosu na pravne osobe iz Republike Srbije. Oba suda prihvatila su i stav državnog odvjetništva da Aneks G, do sklapanja bilateralnog ugovora, a zbog postavljenih općih načela, ne predstavlja podoban akt za neposrednu primjenu te ne daje pojedinačna prava osoba u konkretnim slučajevima.

Visoki trgovački sud je, nadalje, potvrdio pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda da tužitelj nije dokazao da je vlasnik nekretnina za koje je tražena isplata tržišne vrijednosti.