U ukidnoj odluci Županijskog suda u Zagrebu navodi se i da je u pravu državni odvjetnik kada u žalbi ističe da se prvostupanjsko rješenje ne može ispitati jer postoji znatna proturječnost između onog što se navodi u razlozima rješenja i onoga što se okrivljenicima činjeničnim opisom inkriminira. U navedenom rješenju Županijskog suda u Zagrebu također se navodi da prvostupanjski sud prilikom novog odlučivanja o osnovanosti optužbe inkriminirani događaj treba promatrati u širem kontekstu i imati na umu da se okrivljenicima inkriminira da su u pravnom prometu kao zaštitnom objektu kaznenih djela krivotvorenja, svjesno potpisivali mjenice s neistinitim podacima da su izdane za vrijednost primljenu u robi iako su znali da to ne odgovara istini već da su izdane u svrhu prikrivenog financiranja koncerna A. d.d. koji je u inkriminirano vrijeme bio prekomjerno financijski izložen prema bankama.

Podsjetimo, Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu je 29. kolovoza 2019. objavilo priopćenje da je pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu podiglo trinaest optužnica protiv dvadeset i devet hrvatskih državljana (1963., 1971., 1972., 1965., 1972., 1964., 1961., 1973., 1959., 1977., 1972., 1966., 1950., 1965., 1960., 1971., 1956., 1975., 1960., 1967., 1961., 1963., 1951., 1953., 1972., 1969., 1959., 1962. i 1988.) kao odgovornih osoba u trinaest trgovačkih društava zbog počinjenja kaznenih djela krivotvorenja službene ili poslovne isprave iz članka 279. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona.

Općinski kazneni sud u Zagrebu je, odlučujući o osnovanosti optužnice, u svih trinaest predmeta donio rješenja kojima je odbacio optužnice držeći da predmet optužbe nije kazneno djelo.

Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu je, po primitku navedenih rješenja, uložilo žalbe u zakonskom roku.

Navedenim optužnicama se, podsjećamo, okrivljenike tereti da su od 4. siječnja 2010. do 28. ožujka 2017. u Zagrebu, kao odgovorne osobe ispred svojih društava potpisivali mjenice izdavatelja raznih društava iz jednog koncerna u kojima je neistinito navedeno da su izdane za vrijednost primljenu u robi, iako su znali da to ne odgovara istini. Naime, okrivljenicima je bilo poznato da navedene mjenice nisu izdane za primljenu robu već da su izdane temeljem ugovora o financijskom zajmu koje su upravo oni, kao odgovorne osobe, ispred svojih društava, prethodno sklopili, a u kojima su njihova društva zajmoprimatelji, a društva iz koncerna zajmodavatelji.
Okrivljenike se tereti da su, kao odgovorne osobe ispred svojih društava, s ovlaštenim osobama određenih financijskih institucija sklapali ugovore o faktoringu kojima se navedene mjenice otkupljuju a u kojima je neistinito navedeno da njihova društva imaju prema društvima iz koncerna novčanu tražbinu s naslova primljene robe/usluga, te da su njihova društva izdala račune za primljenu robu, iako su znali da to ne odgovara istini, a temeljem tih ugovora su takve mjenice s neistinitim sadržajem i otkupljene. Okrivljenici su, tereti ih se, na opisane načine, ispred svojih društava, potpisali ukupno 3070 mjenica koje sadrže takve neistinite navode i predali ih na otkup.