Osuđenik je proglašen krivim da je od sredine lipnja pa do 16. rujna 1992., tijekom oružanog sukoba na području Bosne i Hercegovine, u logoru ratnih zarobljenika Manjača pored Banja Luke, kao kapetan I. klase vojske Republike Srpske i vođa operativnog tima organa bezbjednosti zaduženog, između ostalog, i za prikupljanje obavještajnih podataka od ratnih zarobljenika, počinio navedeno kazneno djelo.
Osuđenik je prilikom ispitivanja dvojice zarobljenih pripadnika HVO-a, kao i trojice zarobljenih pripadnika HOS-a, u više navrata unaprijed zapovjedio podređenim pripadnicima vojske Republike Srpske da tijekom ispitivanja ili nakon njega tjelesno zlostavljaju, tuku i ozljeđuju navedene zarobljenike. Osuđenik je proglašen krivim i da je osobno tjelesno zlostavljao i tukao jednog od navedenih pripadnika HOS-a. Njemu podređeni pripadnici vojske Republike Srpske su, po osuđenikovim prethodno izdanim zapovijedima, od sredine lipnja pa do kraja srpnja 1992. godine, prilikom ispitivanja u njegovoj prisutnosti, u više navrata palicama pretukli navedenu dvojicu pripadnika HVO-a, te su od 8. do 16. rujna 1992., prilikom ispitivanja u njegovoj prisutnosti, udarcima rukama, nogama i palicama pretukli navedenu dvojicu pripadnika HOS-a. Trećeg pripadnika HOS-a su, osuđeniku podređeni pripadnici vojske Republike Srpske po osuđenikovim prethodno izdanim zapovijedima, prilikom ispitivanja u njegovoj prisutnosti u više navrata udarali rukama, nogama, palicama i drugim predmetima po čitavom tijelu i spolovilu te mu gurali palicu u anus. Osuđenik je proglašen krivim i da je osobno, prilikom ispitivanja trećeg pripadnika HOS-a, udarao ga drškom pištolja po glavi, metalnom stolicom po leđima te mu čupao nokte, a jednom prilikom ga je udarao čekićem po šaci desne ruke dok su mu pripadnici vojske Republike Srpske držali tu ruku govoreći da to radi kako ovaj više nikad ne bi mogao na nekoga pucati.

Vrhovni sud Republike Hrvatske djelomično je prihvatio žalbu Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu  izjavljenu zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, a nije ju prihvatio u dijelu izjavljenom zbog odluke o kazni, dok je osuđenikovu žalbu, izjavljenu zbog povrede odredaba kaznenog postupka te nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, odbio u cijelosti, čime je prvostupanjska presuda postala pravomoćna.
Osuđenik (1950.) se nalazi u istražnom zatvoru do upućivanja na izdržavanje kazne.