Postoji osnovana sumnja da su osumnjičenici počinili navedena kaznena djela 1. rujna 1991. u selu Panjani, na privremeno okupiranom području tadašnje općine Hrvatska Kostajnica, tijekom trajanja nemeđunarodnog oružanog sukoba između regularnih policijskih i vojnih postrojbi Republike Hrvatske i oružanih formacija tzv. SAO Krajine, u vrijeme dok je prvooosumnjičenik bio pomoćnik zapovjednika specijalne jedinice MUP-a tzv. SAO Krajine iz Komogovine i ujedno komandir odjeljenja u istoj jedinici, a drugoosumnjičenik pripadnik navedene jedinice.

Osnovano se sumnja da su zajedno s još oko petnaestero pripadnika odjeljenja koje je vodio prvoosumnjičenik s položaja iznad društvenog doma u Panjanima; smještenog nasuprot raskrižja prema Majuru; otvorili vatru iz pješačkog naoružanja na osobni automobil s diplomatskim registarskim pločicama tadašnjeg SSSR-a i vidljivo istaknutim oznakama TV i PRESS, a u kojem su bila dvojica novinara koji su tog dana bili na profesionalnom zadatku na području ratnih sukoba. Automobil se uslijed rafalne paljbe zaustavio pedesetak metara od navedenog raskrižja, a pripadnici navedene jedinice su potom, prilazeći automobilu, utvrdili da su osobe u automobilu još uvijek žive. Osnovano se sumnja da je drugooosumnjičenik prišao automobilu i pretražio osobe te od njih uzeo osobne isprave (putovnice i novinarske iskaznice), iako je prema izgledu i oznakama na automobilu, civilnoj odjeći i njihovim ispravama bilo očito da se radi o stranim novinarima, a ne o hrvatskim vojnicima ili policajcima.
Osnovano se sumnja kako je drugooosumnjičenik, unatoč činjenici da mu se jedan od ranjenih novinara obratio riječima da ne puca, postupio suprotno odredbi članka 3. Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba u vrijeme rata od 12. kolovoza 1949. te odredbi članka 4. stavak 2. točka a) Dopunskog Protokola Ženevskim konvencijama od 12. kolovoza 1949. o zaštiti žrtava nemeđunarodnih oružanih sukoba (Protokol II) od 8. lipnja 1977., odnosno da je hicima iz pištolja neutvrđene marke i kalibra usmrtio obojicu ranjenih novinara.

Postoji osnovana sumnja da je prvoosumnjičenik kao pomoćnik zapovjednika i komandir odjeljenja; imajući ovlasti zapovijedanja i nadzora nad prisutnim pripadnicima jedinice; iako svjestan da su u automobilu dvije ranjene civilne osobe kojima je trebalo pružiti medicinsku pomoć i spriječiti bilo kakav daljnji napad na njihov fizički integritet, postupao suprotno odredbi članka 3. Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba u vrijeme rata od 12. kolovoza 1949., odredbi članka 4. stavak 2. točka a) Dopunskog Protokola Ženevskim konvencijama od 12. kolovoza 1949. o zaštiti žrtava nemeđunarodnih oružanih sukoba (Protokol II) od 8. lipnja 1977.
Osnovano se sumnja da je postupio suprotno pravilima međunarodnog običajnog prava o odgovornosti zapovjednika za postupke podređenih osoba i nije poduzeo ništa da spriječi drugoosumnjičenika u usmrćenju navedenih osoba, već je, upravo suprotno, nakon usmrćenja naredio i dozvolio pripadnicima jedinice poduzimanje više radnji u cilju prikrivanja i zataškavanja okolnosti ovog kaznenog djela uzimanjem novinarske opreme, uništenjem automobila eksplozijom i kasnijim odvoženjem izgorjele olupine, zajedno s posmrtnim ostacima usmrćenih osoba, na lokaciju u selu Donji Kukuruzari.

*****

Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu je, povodom opisanog događaja, kroz dulje vrijeme kontinuirano provodilo izvide u cilju otkrivanja počinitelja opisanog kaznenog djela. Obavljeni su brojni obavijesni razgovori i dokazne radnje ispitivanja svjedoka te je, između ostalog, zamolbenim putem ispitan svjedok u Ruskoj Federaciji. Prikupljena je brojna materijalna dokumentacija, kako u pisanom obliku tako i u digitalnom (video i audio snimke na DVD mediju).
U posljednje je vrijeme intenzivirano kriminalističko istraživanje u koordinaciji državnog odvjetništva i policijskih službenika Policijske uprave sisačko-moslavačke što je rezultiralo otkrivanjem počinitelja predmetnog kaznenog djela.
Naime, opisana inkriminacija dogodila se na području koje je tempore criminis bilo okupirano i pod kontrolom SAO Krajine, pa tijela otkrivanja i kaznenog progona Republike Hrvatske nisu imala mogućnost pristupa tom području. Nakon dugotrajnog prikupljanja rezultata istraga iz raznih izvora izvan Republike Hrvatske, koji su pribavljeni putem međunarodne pravne pomoći od nadležnih tijela Republike Srbije, Ruske Federacije i Bosne i Hercegovine te kompletiranja cjelokupne dokumentacije uz ispitivanja velikog broja svjedoka, kao i završnom složenom analizom svih prikupljenih dokaza, utvrđene su osobe za koje se osnovano sumnja da su počinitelji predmetnog zločina slijedom čega je doneseno ovo rješenje o provođenju istrage.