Državno odvjetništvo u pravilu postupa samo po onim anonimnim kaznenim prijavama iz kojih proizlazi osnovana sumnja da je počinjeno kazneno djelo, odnosno razumna vjerojatnost da će se izvidima o tome i prikupiti potrebni podaci.
Kada se radi o kaznenoj prijavi ili drugom podnesku poznate osobe državni odvjetnik mora ili pokrenuti kazneni postupak ili toj osobi; dostaviti rješenje o odbačaju kaznene prijave, odnosno obavijestiti je da je utvrdio kako ne postoji osnovana sumnja da je počinjeno kazneno djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti. Kada je primio anonimnu kaznenu prijavu ili drugi podnesak u kojem se navodi da je počinjeno kazneno djelo, odnosno tko je počinitelj, državni odvjetnik će tu prijavu ili podnesak razmotriti jednako pažljivo kao i kaznenu prijavu ili drugi podnesak poznate osobe.
Državni odvjetnik razmatra anonimnu kaznenu prijavu s posebnom pozornošću, jer uvijek postoji mogućnost lažnog prijavljivanja kaznenog djela i/ili određene osobe kao počinitelja. Za razliku od slučaja kada prijavu podnosi poznata osoba, osoba koja podnosi anonimnu prijavu ne izlaže se opasnosti kaznenog progona ako je podnijela lažnu prijavu, pa postoji veća vjerojatnost prijavljivanja neke osobe s ciljem nanošenja štete toj osobi i s ciljem njezinog diskreditiranja.
Naime, ako je kaznenu prijavu podnijela poznata osoba, koja zna da nije počinjeno kazneno djelo ili zna da ga nije počinila osoba koju prijavljuje, ta osoba se izlaže kaznenom progonu (članak 302. Kaznenog zakona) i zbog toga ne dolazi do neosnovanih prijavljivanja, odnosno takva prijavljivanja svedena su na najmanju moguću mjeru. Međutim, kada je u pitanju anonimni podnositelj tada nema njegove odgovornosti, jer on nije poznat i može prijaviti bilo koju osobu za bilo koju radnju koje se sjeti i za koju smatra da je njome počinjeno kazneno djelo.
Stoga, državno odvjetništvo u pravilu postupa samo po onim anonimnim kaznenim prijavama iz kojih proizlazi osnovana sumnja da je počinjeno kazneno djelo, odnosno razumna vjerojatnost da će se izvidima o tome i prikupiti potrebni podaci. U pravilu to je ona anonimna prijava koja sadrži relevantne podatke o osobama i činjenicama na temelju kojih se prijavljeno kazneno djelo može dokazati. Iskustva iz prakse pokazuju da će se raditi o utemeljenoj anonimnoj prijavi u pravilu u onim slučajevima u kojima osoba koja ima saznanja da je kazneno djelo počinjeno, koja zna tko ga je počinio, ne želi doći u državno odvjetništvo ili policiju i prijaviti to kazneno djelo, jer strahuje da će zbog toga snositi štetne posljedice. To su ozbiljne anonimne kaznene prijave u kojima podnositelj detaljno i informativno navodi tko je počinitelj i kako to utvrditi, odnosno dokazati.
Po takvim anonimnim prijavama će državno odvjetništvo postupati, dok u drugim slučajevima kada se radi samo o tvrdnjama podnositelja u svezi kojih ne daje nikakve podatke kako bi se te tvrdnje provjerile, državno odvjetništvo nema osnova za postupanje. Slično je i s drugim anonimnim podnescima koje prima državno odvjetništvo, a u kojima anonimni pošiljatelji navode kako je neka osoba počinila kazneno djelo bez navođenja podataka kako to i utvrditi. Ti podnesci ne daju osnova za pokretanje kaznenog progona i državno odvjetništvo po njima ne može postupati. Ono ih samo može, ako i za to ima osnova, dostaviti tijelima otkrivanja kao informaciju o mogućem počinjenju kaznenog djela ili počinitelju.
- Primjer kaznene prijave(.pdf, 29.4 KB)