Radi naknade štete iz istog štetnog događaja u tijeku dvije su parnice, i to jedna pred Općinskim sudom u Šibeniku po tužbi tužitelja Frane Lučića protiv Općine Tisno i DVD Tisno koji se vodi pod brojem Pr-20/18, i druga pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu po tužbi Frane Lučića protiv Republike Hrvatske i Grada Šibenika koji se vodi pod brojem Pr-2986/18.

S obzirom na dvojbe u pogledu odgovornosti ukazujemo na dio presude Županijskog suda u Šibeniku broj GžR-1/2015 kojim su uvažene žalbe Općine Tisno i DVD Tisno i ukinuta presuda Općinskog suda u Šibeniku broj P-1566/12 od 5. ožujka 2015. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (Pr-20/18 koji je još uvijek u tijeku): "Treba imati u vidu da je tužitelj radi naknade neimovinske i imovinske naknade štete koju je u štetnom događaju u kolovozu 2007. godine pretrpio podnio tužbu s istim ili sličnim zahtjevom kod Općinskog radnog suda u Zagrebu (Pr-2056/09) protiv Republike Hrvatske i Grada Šibenika, pa je između svih tih tuženika (RH, Grada Šibenika, Općine Tisno i DVD Tisno) potrebno pouzdano utvrditi tko je od njih pasivno legitimiran naknaditi štetu tužitelju, obzirom da mu iz navedenog štetnog događaja pripada jedna naknada." 

Naime, to je bio jedan od razloga zbog čega se nisu stekli uvjeti za sklapanje nagodbe. 

Republika Hrvatska je sudjelovala kao tužena u parnici pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu i tijekom cijelog postupka isticala da ne postoji odgovornost Republike Hrvatske za nastali štetni događaj i iz tog razloga je i uložila žalbu na presudu Općinskog radnog suda u Zagrebu, broj Pr-2986/18 od 1. veljače 2019. 

Zbog iznimnog interesa sredstava javnog priopćavanja, državno odvjetništvo učinilo je iznimku i u prilogu objavljuje žalbu u cijelosti, o kojoj će, naglašavamo, svoju ocjenu i obrazloženje dati nadležni sud.